Pica na roštilju za svaku priliku

Pisao sam na ovu temu u nekoliko mojih kuvara i stalno joj se vraćam, dok moja jubav prema kulinarstvu sve više raste. Moja supruga i ja uživamo u degustiranju pica u novim restoranima, posećujući naše omiljene lokacije. Tako je sasvim prirodno što sam počeo da isprobavam i recepte za pripremanje pice na roštilju.
Ideja za ovaj recept je vrlo jednostavna. Započnite sa što je moguće više prethodno spremljenih sastojaka, tj. sa hranom koju već imate u frižideru. Ova pica je savršena jer možete isprobati kombinacije ukusa koje, pod drugim okolnostima, verovatno ne biste mogli naći u parčetu pice.
Zbog čega pica na roštilju nije ništa novo
Mnogo pre nego što je postala smrznuta hrana ili sinonim za lance brze hrane širom sveta, pica (pizza) se služila na različite načine i u različitim oblicima. Postoji mnoštvo sličnih jela svuda u svetu. Čini se da su ljudi oduvek voleli da dodaju nešto na pečeni hleb kako bi obogatili ukus.
Istorija pice (pizza)
Međutim, verzija o kojoj mi sad pričamo ima duboke korene u italijanskoj kuhinji. Sama reč “pizza” nađena je u dokumentima iz 997. godine u Gaeti, u Italiji. Istoričari takođe ističu da rana verzija pice može da se nađe u rimskom jelu koje nosi naziv „panis focacius“ , što predsatvlja vrstu pljosnatog hleba povrh kojeg se često stavljaju različiti sastojci.

Savremena verzija „panis focacius“ jeste italijansko jelo napravljeno od testa za picu, poznato kao „fokača“ (Focaccia). Često se servira sa maslinovim uljem, solju i drugim začinima. Ponekad se služi sa topljenim sirom, a ta se verzija pripisuje starim Rimljanima. Pesma pod nazivom Enejida, koja datira iz 19. godine stare ere, sadrži opis vojnika koji jedu okrugli pečeni hleb sa prelivom od povrća. Druga slična jela nas pak upućuju na drevnu Grčku.
Zatim je u 19. veku jedan napredni kuvar za koga kažu da je bio iz Napulja, napravio umetnost od fokače. Istoričari hrane se slažu da je sos na bazi paradajza tada počeo da se koristi sa raznim jelima. Rimljani su zaslužni za dodatak sira, tako da je dodatak “sosa za picu” predstavljao novu izazovnu igru ukusa!
Eksplozija popularnosti pice
Jedna stvar je jasna, bez obzira na istoriju ovog jela, pica je popularna! Do 1807. godine, samo u Napulju je postojalo preko 50 restorana gde se služila pica. Mnogi istoričari pripisuju ranu popularnost pice, ili rane verzije “panis focacius”, širenju Rimske imperije i kasnijem iseljavanju Italijana u druga mesta, pri čemu su sa sobom poneli svoje omiljene recepte.
Neki istoričari hrane povezuju završetak Drugog svetskog rata sa eksplozijom pice kao omiljene hrane u Severnoj Americi jer se masa američkih i kanadskih vojnika vratila iz Italije i Evrope žudeći za picom. Međutim, drugi istoričari ističu da je još početkom 20. veka, pica bila omiljeno jelo Njujorčana.
Najzad, ono što povezuje sve prethodno, jeste način pripreme pice – ognjište sa drvima, poznato kao pica (pizza) peć. A sada dolazi ono što povezuje pečenje pice na tradicionalan način i roštilj – oba podrazumevaju aromu vrelog ćumura.

Recept ili način pripreme pice pečene na roštilju
Da se vratimo na početak. Kad god je moguće, volim da koristim sveže sastojke. Međutim, kada se priprema pica ovog tipa, pica koja se peče na vrelom ćumuru, na roštilju sa poklopcem ili ugrađenoj peći, testo/kora će se pre ispeći nego nadev. Tako meso koje dodajete na picu možda ne bude potpuno pečeno. To je već stvar toplote.
U suštini, ono što radite je da sve zagrevate, čak i koricu, i omogućavate da se sir istopi. I dalje možete koristiti tradicionalne sastojke kao što je šunka, govedina, kobasice, ljute papričice, slanina, povrće ili već šta god je popularno u vašem kraju.

Ali šta je sa već ispečenim ostacima roštilja? Zašto ne dodati i malo ukusa roštilja u obliku svinjskog mesa, dimljene piletine ili ćuretine? Sve što vam preostaje je da izaberete vrstu sosa koji želite – lagan sos za prelivanje pice, kečap za picu ili čak sos za roštilj, pa još sir i… nebo je granica! Prosto poludite od miline.
Evo verzije recepta za picu na roštilju koju ja najvise koristim, nadam se da ćete uživati!
Pica pečena na roštilju
• 2 kore za picu, kupljene u prodavnici ili domaće, koje ste sami pripremili i malo ispekli u pećnici
• 2 šolje dimljenog, sitno isečenog mesa sa roštilja
• 1 šolja sosa za roštilj
• Isečen crni luk
• Isečena zelena paprika
• Trenican tvrdi sir
• Malo namrvljenog začinjenog sira
Priprema:
Prelijte preko kore za picu vaš omiljeni sos, pa rasporedite ostatke mesa sa roštilja. Dodajte seckani luk i seckanu zelenu papriku, a zatim sir. Pecite u poklopljenom roštilju oko 10 minuta ili dok se dovoljno ne ugreje, a sir ne otopi.
